субота, 18. фебруар 2012.

INES KRIZBAI

PISMO

Kazaljke se pospano pomeraju u mestu,

posustala sekundara pleše spori valcer.

Sad sam popila čaj...ne volim čaj...

Taj topli napitak,pomalo bez ukusa,

ostavlja me ravnodušnom.

Na radiju francuske šansone...

Nedavno sam čitala kod Crnjanskog

da se ne menja lice one koja se voli.

Ali, nije ni važno...

U ogledalu

poneka bora namiguje koketno.

Trunčica finog pudera

pokriće umorno lice...

Celu noć sam pokušavala

da ti napišem pismo...

Tipke na mašini kloparale su,

razbijajući plačnu tišinu.

Sve do jutra tragala sam za rečima...

Bezbroj stranica započetih i nedovršenih...

Crna slova i pomešana osećanja.

Treba da kupim novu bateriju za sat.

I na njemu je vreme stalo...

Nisam napisala pismo.