уторак, 16. октобар 2012.

POEZIJA


Neke nove svjetlosti
Goran Gatalica, Zagreb

Kroz zjenice istoka
svijetlost odmara moje kosti.
Svjetlosti u obraze.
Svjetlosti u kiše.
Svjetlosti u tišine.

Ovo je pjesma zanosnica.
Trepere sunčane svjetlosti
kroz mladosti.
Trepere sunčane iskre
kroz svanuća.
Volim sunce
i oči čiste i jasne,
bez predaje uvijek
dočekivati nove večeri života.
Pružam svoje ruke
neutažene za ljubavlju,
dok ostavljam dio uspona
iza sebe.

Нема коментара:

Постави коментар