недеља, 28. април 2013.

Александар Миланковић

БИЛО КОЈЕ ЗБОГОМ
анђеоски
превише анђеоски

људски би било
отићи бестрага
не осврнути се
на крдо бизона
осуђених сурваних
низ гребен низ
степениште свеједно
нагиб је исти једнако
мелодичан пад
анђеоски а ипак

човечно без крила
без каквих чудеса
било које збогом равно
пресуди за велеиздају
равно погубљењу
колико тела
бачених на север
без сведока без трага
па марш у јаму
анђеоски

бестрага

КАД АЗБУКЕ

кад јапанске утихну
кад малајске утихну
кад индијске
кад утихну персијске
кад утихну јерменске
кад грузијске
када тридесет српских
триста индијанских
три хиљаде четири хиљаде
пет хиљада ескимских
утихну
кад грооозно кад
бооолно дух свој
црним травама

препусте

(обј. у Књижевним новинама, октобар-новембар 2011)
------------------------------------------------------------------

четвртак, 25. април 2013.

Voleti pesnika Džonija, piše Milan J. Mijatović



Branimir Džoni Štulić je pesnik. Zaboravimo priče o rok zvezdi, gitarama i koncertima. U njegovom slučaju nije reč o rokeru, već o pesniku i filozofu, čoveku istančanih čula i velikih talenata. To što je u jednom trenutku sinuo na rok sceni je slučajnost. Mogao je isto tako biti i dobar vojskovođa ili pisac, ali to ne menja suštinu a suština njegovog bića je pesnička.
Njegove pesme su zapisi koji čekaju iduće generacije i buduće vekove (ako ih uopšte bude zbog crnih rupa, kometa, meteora, epidemija, terorizma i ratova). Čovek mora da ima ključ za deskripciju njegovih pesama. Nije to tek tako, da tamo neki klinja uči napamet njegove stihove i pevuši ih. To može da bude poželjno, jer taj klinja će možda potražiti i dublji smisao u tim pesmama, u poeziji onog što je nekada voleo da ga zovu Džoni. Danas, on želi da ga zaborave kao da nikada nije ni postojao. Ko se još seća one priče o mudracu koji je pobegao od javnih poslova u pećinu i nije hteo da se vrati iako su to tražili od njega?
Poeta Džoni Štulić je bio miljenik žena i muza. Muškarac sa visokim čelom i dugom kosom, zagonetnim osmehom i sjajem u očima. Ne bi ga mogli nazvati Sokratom 20 i 21 veka jer on nema tu strogost u izlaganju, nema metodu, ne teži ka nekom sistemu ili šta slično. Međutim mogao bi da prođe kao mračni Heraklit 21 veka koji razara sve lažne igre i parole, nešto kao rušitelj sistema, namćorasti i usamljeni pesnik - filozof koji ne pristaje na kompromise.
Kada su njegove kolege pevale za Tuđmana “spuštale guzicu nisko do poda” , on kičmu nije savio. Ovaj dasa nije kičmu savio ni pred Hrvatima a bogami ni pred Srbima. Kada je “seljak” Bora Đorđević naprasno postao veliki patriota i srbenda i pljunuo na sve ono što je radio do tada, Džoni se filozofski osmehivao. Plemeniti aristokrata Džoni Štulić je već jako davno objasnio Bori ko je aristokrata i plemić duha a ko je “selja” iz naroda koji hvata na gegove i jeftine stihove koji se rimuju kao u trećem razredu osnovne škole kada se balavac zaljubi u glavnu ribu u razredu pa joj na pernici napiše ubogi ljubavni stih. Upravo tako: Bora je bio ubogi zanatlija naspram aristokrate duha Džonija Štulića. Na kraju krajeva, šta Džoni ima sa Srbima i Hrvatima? Baš ništa. Oni su po nacionalnosti samo Srbi i Hrvati a on je po nacionalnosti Branimir Džoni Štulić, jedini preostali pripadnik plemena starih Azra, čiji pripadnici plemena savijaju kičmu samo pred lepim ženama a nikako zbog usrane politike.
Verovatno bi Džoni popljuvao ovaj moj tekst kada bi ga pročitao. Ali kako i može drugačije? Ja bih se lično razočarao kada bi mu se dopale ove škrabotine.
Mislim da publika na ovom sajtu zaslužuje njegove stihove pa slučajnim namernicima poklanjam ove redove neke tamo stare (poput dobrog starog vina) pesme:

LJUDI SAMOĆE
netko me voli
sanja o meni
gleda me kradom
ali ne znam tko

netko me voli
dok lutam gradom
prelazi cestu
isto kao i ja

zavirujem u gomilu
promatram svijet
netko me traži ali ne
ne znam gdje

netko me voli
dušu mi nudi
netko je stranac
isto kao i ja

produži dalje
neonska sjeno
izdaje te
želja u očima

večeras se ponovo
raspitaj za me
stavi ruke u džepove
i kreni
kreni u noć


*pročitala i prepisala 24.8.2008. Ljiljana Milosavljević

среда, 24. април 2013.

Tatjana Debeljački 23.4.1967.


Ivezen
Stolnjak koncem svilenim
Lan stakleni sto

Smaragd zelen
U staklenoj kutiji
Bakin broš

Kraljev potez
Na staklenoj šahovskoj
Tabli dama

Na kiši
Glas iz vrta zamaglile
Staklene oči

Ljubičasi
Pesak Rimski stakleni
Peščani sat

Sa juga
Putuje more goli
Stakleni brod

Svetlost senči
Slova u knjizi kuća
Od stakla

Tatjana Debeljački

уторак, 23. април 2013.

SVETSKI DAN KNJIGE 23.4.2013.

23.4.1564. - Rođen je Vilijem Šekspir, centralna figura svekolike engleske književnosti i jedan od velikana svetske književnosti. Osim u plodnom dramskom stvaralaštvu, svoj genije Šekspir je ovaplotio i u sonetnoj formi: napisao je 154 soneta izuzetne književnoumetničke vrednosti. Širokoj čitalačkoj publici poznat je, ipak, prvenstveno po svojim dramskim ostvarenjima: komedijama ("San letnje noći", "Mletački trgovac", "Kako vam drago"...), tragedijama ("Hamlet", "Magbet", "Otelo", "Kralj Lir", "Romeo i Julija"...) i istorijskim dramama ("Ričard III", "Henri IV"...).

PROLOG
(Romeo i Julija)

Dve kuće istog ugleda u toj
lepoj Veroni, gde se radnja zbiva,
iz drevne mržnje počinju nov boj,
te građanska ruka građansku krv liva.

Nesrećne utrobe tih neprijatelja  
rodiše kobno zaljubljenih dvoje,
koji sahraniše mržnju roditelja
samo preko bolne, tužne smrti svoje.

Strašni tok ove ljubavi što gine,
koju gnev njihovih roditelja prati,
što se najzad gasi smrću dece njine,
u dvočasovnoj igri ćemo dati.

Slušajte nas s pažnjom, ne smetnite s uma
da će greške drame popraviti gluma.

,,Glupan misli da je mudrac, ali mudrac za sebe zna da je neznalica.“
,,I đavo može citirati Sveto pismo za svoje potrebe.”
,,Slava je kao krug na vodi, koji biva sve veći sve dok se ne proširi toliko da se pretvori u ništa.”
,,Bolje je biti nekulturan nego dosadan.”
,,Ime nije ništa! Što nazivamo ružom to bi slatko mirisalo i sa drugim imenom.”


четвртак, 11. април 2013.



Годишња скупштина Књижевног клуба "21" доноси поетско појачање


Мирослав Јозић

Новоизабрани председник Скупштине Књижевног клуба "21"

 


Рећи ћу ти како је то било
а ти гледај шта ћеш после с тим

Не сећам се да л су нам прво нудили
а ми нисмо тели
ил смо ми прво искали
а они нису дали

И не знам јесу л прво
они нас звали
а ми тврдили пазар
или смо ми прво њи нудили
а они окретали главу

А није ми у знању
ни што ми нисмо
кад су они тели
ни што они нису
кад смо се мипредомислил
Ил је беше обрнуто  било

Чујеш шта ти причам

неки је ту са неким терао неког кера
А није био кер него мачак
којег је
бидиш
неко повукао за реп

 

Из збирке "Кратак преглед посртања", Граматик, 2012 

Мирослав Јозић је рођен 1954. године у Голобоку код Смедеревске Паланке.

Објавио је четири књиге песама: 

Кад се рогати коте, 2002.

Из друге приче, 2002.

Смеј, 2005. (друго издање) 2006.

Дрвље и камење 2011. 

Члан Удружења књижевника Србије


 

Мирослав Павловић, Крњево

ИСТРАЈНОСТ ПЕСМЕ

О песмо жива, остани жар ватре
уждене у греху исконског поете:
одузми мраку мрклост да не затре
посвећеност перу и нек' твоје свете,

распеване Музе, зачете јасноћом
семена из слова, пробуде тишину
у бескрају риме, да би са лакоћом,
кроз светлост папира, улиле ведрину

вечитом трагачу, чија ће чиста
креативност духа изнедрити тајност
неумрле лире; ухваћене зоре

у оку Орфеја, да би се заиста
отровне слаткоће цветала истрајност
слила у дубину твоје метафоре.


                               Мирослав Павловић