четвртак, 31. март 2016.

ПАВИЦА ВЕЉОВИЋ


Badava pomeramo sat.
Nama je davno odzvonilo!

Harmonični bračni odnosi:
kad muž nije pri kući, a žena nije pri sebi

Samo čovek ima porodično stablo.
I majmune koji mu ceo život vise na grbači!

Dočekaċemo i mi bolju buduċnost.
Videla sam popa da zadovoljno trlja ruke.

Da se glupost može unovčiti Vodja bi živeo od sopstvenog rada.

Čovek koji ne uvažava ničije mišljenje sem svog nema prave sagovornike, već ovce.
Ah, kako je tužna sudbina čobana čiji istomišljenici samo bleje.

Zaslepljeni sobom ne vide gde greše.

Suočila sam se sa budalom.
Ali ne može mi ništa sve dok znam ko je ispred ogledala.

Demokratija je jednaka za sve.
Razlika je samo u dužini lanca.

Za velikog čoveka nema malih ljudi.

субота, 19. март 2016.

ПЕСНИЧКИ РУКОПИС

ДАН КАДА СМО СЕ СМЕЈАЛИ РАТУ
Михајло Орловић

Рат је долазио са свих страна
Ми смо седели на балкону
Пили кафу
Смејали се
Наишао је неко
Био је јако узбуђен
- Смејете се
А рат само што није
Шта бисмо друго
Олују још нико зауставио није
Уосталом неће ваљда
Наш народ је стално патио

Тек кад се рат сасвим приближио
Кад смо осетили гареж
И кад је војник пронео нашом улицом
Своју главу у торби
Неко је отишао у собу да телефонира
Не знам коме али чуо сам
- Код нас је рат!
Да прави рат! - рекао је
И није онакав као што пише у књигама
Ни као што су нам причали стари
Већ прави рат
Рат у којем се гине

Престали смо се смејати
Било је касно после поноћи
Неко је залупао на вратима
Ћутали смо у ћошку

Кад је свануло
На нашем прагу нашли смо крв
И нико није имао снаге да је опере

Политика, субота 19. март 2016. (Култура, уметност, наука) 


 















Михајло Орловић је српски књижевник и новинар. Рођен је у Босанском Милановцу код Санског Моста. Завршио је гимназију у Санском Мосту, а Факултет политичких наука у Београду - смер журналистика. Објавио је деветнаест књига (девет романа, шест књиге песама и три књиге прича). Аутор је више документарних филмова и телевизијских репортажа за које је добио награде Сребрни пастир, Златна буклија и друге. Михајло Орловић је превођен на више светских језика. У Бугарској, на фестивалу поезије свеславенских песника у Мелнику, добио је другу награду. Уврштен је у неколико антлогија српске поезије и приповедака. Био је аутор култних емисија на РТРС "Сто људи сто ћуди", "У орловом гнијезду". Тренутно уређује и води емисију "Огњишта"

петак, 11. март 2016.

NAGRAĐENI PESNICI 3. PESNIČKOG KONKURSA KNJIŽEVNOG KLUBA 21 SMEDEREVSKA PALANKA:


ŽIRI JE RADIO U SASTAVU:
1. prof. Miroslav Jozić, predsednik
2. Miloš Sakić, član
3. Slaviša Krstić, član

Čestitamo nagrađenim i pohvaljenim, a sve ostale pozivamo da sledeće godine učestvuju na našem 4. Pesničkom konkursu. Književni klub 21 će naknadno objaviti spisak onih koji će uz pobednike ući u ovogodišnji 6. po redu Zbornik „IZVORNIK“, a nagrađene i pohvaljene kao i sve zainteresovane ćemo blagovremeno obavestiti o organizovanju promocije Zbornika na kojoj će im biti uručene zlatna, srebrna i bronzana plaketa prvonagrađenima, kao i prigodne pohvale za troje pohvaljenih, i jedna specijalna pohvala koja je ustanovljena ove godine..
Inače na adresu našeg Književnog kluba stigli su radovi  306 pesnika iz zemlje i inostranstva.
Konkurencija je bila žestoka, zato je žiri imao težak zadatak da izabere najbolje.

NAGRAĐENI PESNICI

1. NAGRADA:

NEMANJA DRAGAŠ (Beograd, 1992.),Osnovnu i srednju školu završio je u Pljevljima (Crna Gora), diplomirao produkciju na Akademiji umetnosti u Beogradu sa prosečnom ocenom 10. Najmlađi je član Udruženja književnika Srbije od 2012. godine, i potpredsednik je Saveza književnika u otadžbini i rasejanju. Dobitnik je plakete saveza književnika za 2013. i 2014. godinu. Dobitnik je Vidovdanske nagrade Akademije umetnosti koja se dodeljuje najboljem studentu. Novine Politika objavile su članak o njemu u rubrici „Ovo je bila njihova godina“ u decembru 2012. uvrstivši ga u najuspešnije mlade umetnike Srbije. Pobeđivao je i na takmičenjima iz matematike, biologije i engleskog, kao i na takmičenjima u govorenju poezije. Do sada je objavio četiri zbirke poezije, Fantazija u plavom (2008), Mikrofonija srelosti (2010), Obećani svemir (2014) i Okovani satima (2015).

ALMASA

Almasa, tvoj Mesec je vodu uzeo Sahari
I to nije kazna, već milost prstiju svemira.
Znaj, pustinja je samo jedan način disanja
A takvom disanju, pluća nisu materica
I grlo nije kolevka u kojoj dete plače.
Pesak pod tvojim stopalima najlepše priča
Kada su ti stopala bosa i kada ti se hidžab
Odvoji od lica kao kora od drveta koje grli.
U daleku želju tuđeg oka tada te vetar uvije
I postojiš kao zahir, ovenčan kobnim usudom.
Kada si bila zrno, Almasa, tvoj otac ti je pevao
о senci koja te je dozvala sa presušenih izvora
Dok se lažno sunce u ustima slučajnog čoveka
Sa jezikom igralo Boga, čelika i dobrog vremena.
Almasa, nebo koje ne zna kako da stvori kišu
i Sunce će lako u oblak zakopati. Otrovati ptice.
Postoje svetovi u kojima si samo telo jednog imena
Koje se nikada sa majčine dojke nije napilo.
Jednog dana, Almasa, poželećeš da te je manje bilo
I dok se tvoji dlanovi budu opraštali od zrelog voća
Prva reka u Sahari, poteći će iz tvojih zenica,
Dete u tvom naručju nazvaće te svojom boginjom
I shvatićeš da sva ona putena ljubav
koja se dogodi u danu koji se zove Umiranje
Nikada neće skinuti Zemlju
Sa visokog plafona vasione.


2. NAGRADA:

IVAN DRNČULA, Rođen je u Nedođinu 1990. godine, ali ceo život živi nadomak Pančeva. Osnovnu i srednju školu završio je u Pančevu. Fakultet je napustio u Beogradu. Uzgaja pečurke i piše pesme.
1.

Rubik jasno vidi
izmaglica je retka
bandere rasipaju sijalice
hiljadu vriskova
grad gasne umire
pod žutim dimom ljudi
sa krovova zgrada odleću krilati

2.
iz jajašca prvi članak gusenice
preko zelenih vlati crni mrav
cigančići zubima drobe suvi hleb
sunce ga bezuspešno kroz list doziva
korov mu zlatnike sa očiju izbio
metar osamdeset ispod zemlje
Rubik leškari smeška se

3.
Rubik hoće enkidua za druga
stepu pod nogama
da on bude prijatelj nimrodu
hoće cvet iz saksije suprotnog nebodera
snagu diva lepotu deteta
hoće ženu muža hoće
hoda sumnja u svačiji ponos


3. NAGRADA:

VLADIMIR DULANOVIĆ, Rođen 1965. godine u Novoj Varoši, gde živi i radi kao bibliotekar. U lokalnom teatru se bavi režijom. Objavio dve zbirke poezije. Pesme i priče objavljivao u više zbornika i časopisa. Dobitnik »Bronzanog slova ćirilice« i nagrade »Stevan Sredojević Polimski«. Piše za grupu »Galija«.

ČITALAC

Navaljaj kladu nasred ognjišta ženo moja
Ženo luda

Le
denica mi pod potkošuljom
Sekirica za pojasom
Pljoska u dzepu
Beda za vratom

I ne gledaj mi u oči
Maglom ću te
Suzom ću te
Munjom ću te

Rasprostri ponjavu
Razbacaj grudi
Povadi knjige iz kredenca

I priždij Andersena
Inge Barč
Makondo
I Ruse

Kad čitam sve verujem
Ne mislim
Ne tuvim ništa
Samo sam tuđi
Odlomljen
Samo sam
Tamo

Samo navijam za 
Antiheroje


3. NAGRADA:

VOJKAN MILENKOVIĆ, Po obrazovanju ekonomista, po vokaciji pesnik. Nekoliko nagrada sa više konkursa poezije. Prisutan u nekoliko zajedničkih zbirki poezije. Objavio knjigu pesama “Nered snova” (Medivest Kt Niš). Oženjen, supruga Nevena. Sin Dimitrije i kćer Jefimija.

NA PRAZNOM MESTU

Govoriš kroz lišće.Čelom pritiskam zemlju.Ti si vreme.
Intimno mesto na mapi uspomena.Sazreli zagrižaj,sred gozbe tvojih dojki.
Sišavši u tvoj znoj,ušao sam pod drvo,što posle ponoći pticama cveta,
svetlijom stranom noći,
kada uvo mi prostore meša i od vatre odlazim,cveću što iz pepela niče.
Vetar mi jede kišu.Na praznom mestu,prekopanih koraka,
ne obrisavši suze,oslobodio sam ime tvoje zvuka.Ideš ispred reči.
Obraze mi puniš mrakom.Razmenićeš mi srce za kamen.Telo je moje dubina.
Ispod trava i blata,bivša reč.Ogreban osmeh iz pluća.Jauk nad vodom što samu sebe pije.
Molim te za komad tvoga ženskog hleba.
U gluvom prostoru.Na praznom mestu,gde se pokret i gde se dan ne ponavlja.
Spreman sam da iz tvojih ustiju jedem.Pogledom te češljam.
To je trenutak,kada jednom rukom dodiruješ dan, a drugom rukom noć.
To je trenutak kada,reka se gruša i valja tamna,kao krv.
Iz sna,zgužvan jezik iznosim.Sada,reč mi kao kosa raste,kao trnje u ustima.
I sveća se preli.
Evo,poneo sam ti rečnik uzdaha.                                                                                                     U vreme kada kamenje raste,dodavao sam te vetru.
Na praznom mestu,da vidim te,s obe strane tvojih godina.
Osluškujem tvoga vremena komad u meni.                                                                                  Sav zarđao,idem od moje smrti,tvome rođenju.                                                                                    Pa svakog drugog dana,oblačim košulju naopako.Hodam,korake štedeći.
Da ne prepoznaju me u skorelim suzama.                                                                                            I ne dolivam dan u noć.
I ne dolivam vodu u vino.

SPECIJALNA POHVALA:

DRAGAN MARKOVIĆ, Kostajnik, opština Krupanj.

TIHOVANJE

Smem li da kažem: Razrasta se sonet!
...u petrarčicu i raičkovanje,
smem li u memli, tek rođen, a stolet,
zapodenuti drevno tihovanje.
Ima kovača koji u svom znoju
mač vlastelina osionih kale,
njina ognjina - čedo u povoju
kom su u rosu oči iskapale.
Smem li u vreli katran blagu miso,
reč se u tvar u vatru vrati, kuša,
i ništa nije-jeste-nije isto;
svi mrmljaju: srž, praskozorje, duša,
mole se nekom kratkovekom bogu,
sričem: nisam, ne znam, neću, ne mogu.


POHVALA:

JASMINA OBRADOVIĆ, Rođena 1981. godine u Petrovcu na Mlavi. Odbranila je doktorat iz biologije na PMF-u u Kragujevcu.

SVAĐA

Bolje je jednostavno da odeš.
Nemam ja dušobran
za taj pucanj gneva,
ni odglumljenu uljudnost,
ni rasklimatane osmehe.
Bolje je da odeš.
Nek’ ti je sloboda,
Bez oboda,
bez velikih oda,
da.
Idi!
Meni neka ostane
bodljikava istina.
Meni neka ostanu
i grleni žileti,
i trunje lukavstva
i kamenice ironije.
Ako je to jedino što ima da mi ostane.

POHVALA:

MOMČILO BAKRAČ (Vrbas, 1962), Piše poeziju, prozu, eseje, likovnu i književnu kritiku. Objavio je šest zbirki poezije: Samoogledalo, Žamor u katakombi, Nadnica za beketovanje, Bivša celina, Saspisci uma i Grešne iluminacije. Dobitnik je nagrade ”Zlatna struna” u Smederevu 2004. i 2006., ”Šumadijske metafore u Mladenovcu 2006. godine, pobednik Svetosavskog konkursa 2007. u Knjaževcu, dobitnik nagrade ”Milutin Uskoković” za najbolju neobjavljenu pripovetku 2014. godine.  u dva navrata njegove pesničke knjige bile su u užem izboru za nagradu „Đura Jakšić”, te u izborima za knjigu godine u svim žanrovima Društva književnika Vojvodine. Bavi se skulpturom i primenjenom umetnošću. Živi u Vrbasu u svojstvu slobodnog umetnika.



PLOVIDBA

Moja soba krstari bulevarom zaboravljenog zavičaja,
pokraj tržnice pune žamora i petlova,
dok ležim u muvljem bunilu nesanice ona plovi
Parizom ili Kairom,
ili je to neko cigansko veselje
sred kartonskog grada,
kroz prozor mi cangrljaju kikoti i vrisci
na nepoznatom narečju Vavilonjana.

Morfinisan odustajanjem, neustajanjem,
grčim se pod navalom popevki i zvižduka,
pod roktajima automobilskog grotla, pomamnim
huktanjem sveta,
još pomalo se čudeći dezenima i mustrama
njegovog ludila i radosti.

Moja soba struji na talasima Volge,
ona je papirni brod što preseca zalivom pirata,
ka Atlantidi detinjstva valjda,
ili je to mesto na kom se začinju oluje.

Dok gmižem u pekmezu podnevnog dremanja,
koje je prethodnica mrtvila,
jesenja magla duva mi kroz moždine,
sričem neki natpis na kapiji sna kao da čitam
svoje nepostojanje,
ne izranjam u uzavreli dan,
a soba misli svojom glavom,
odlazi gde joj drago,
jezdi naličjem postojanja, praćaka se
po svevremenu, teatralno,
kao da bi da mi objasni kako sve podleže
zakonima obmane i da je prizrak celi ovaj svet
strašni i stasiti.

POHVALA:

TOMISLAV ĐOKIĆ, Književnik, profesor, novinar i sakupljač narodnih umotvorina iz Paraćina. Autor je dvadeset knjiga i dobitnik sedamdesetak nagrada. Preveden je na sedam jezika. Član je Udruženja književnika Srbije i još nekoliko književnih asocijacija.

SAMOUBISTVO CREPA

Očajan,
dovuče se
do same ivice krova,
poslednji put zagrli nebo
i – skoči u ponor.

Iza leđa Vetra
Sunce se uhvati za glavu.

Razbio je nos,
slomio sva rebra
i ostao na mestu mrtav.

Sem Sunca,
Svedoka nema.

Istraga je u toku.      




четвртак, 10. март 2016.

ТОМИСЛАВ МАРИНКОВИЋ

ОБИЧАН ЖИВОТ

Наш живош је обичан,
прочитао сам у изгужваним новинама
које је неко оставио на клупи."
Адам Загајевски

Обичан живот, обични дани,
простор ограђен каменом
и време које жури да пређе у сећање.
Општа места што непрестано тињају,
а никад истински не плану у срцима 
невољника.
Обичан живот - вечерњи умор,
утеха молитве и устајање у рано јутро.
Трчање за стадом, брање јабука,  
или узимање хране с пијачне тезге. 
  
Скривање истине да свет је за  
сваког другачији,  
а за све савршено леп.

Можда то, а можда и онај тренутак 
кад нас изненади сопствена сенка 
-мисао да одражавамо се  
у обрисима небитног.

Кад нема никог у близини, 
а као да чујемо да треба 
да останемо ту где јесмо.

( Дисова награда за 2016.)







уторак, 8. март 2016.

ДУШКО РАДОВИЋ

Замислите

Замислите, децо, једно велико море,
и у том мору једну велику лађу,
и на лађи округле прозоре,
и на једном прозору — принцезу Нађу.

Замислите сад, децо, то исто море,
и у том мору исту велику лађу,
и на лађи исте округле прозоре,
и на другом прозору — разбојника Кађу.

Замислите онда: бура иде,
ветрова фијук и таласи,
и један талас принцезу скиде
и поче млади живот да гаси.

Замислите, децо, сто таласа,
већих сто пута од сваке принцезе,
може и ајкула свакога часа
на модром таласу да се довезе.

Страхом и болом обузет,
појави се отац принцезин
и рече:
— Онај биће ми зет,
ко спасе млади живот њезин!

Замислите, децо, пуна лађа,
сви официри, принчеви, адмирали…
И сви ћуте, сви дрхте, само Кађа
скочи — и море га зали.

Кађа извали страшну псовку
на рачун ветра, на адресу живота, на име мора,
избеже смрти мишоловку
и спасе принцезу из валова.

Замислите сад: отац тај,
краљ сигурно, а цар вероватно,
подиже Кађу у загрљај
и пољуби га ноншалантно.

— Ово је кћер моја, а жена ваша — принцеза
мила Нађа!
— А ја сам, с допуштењем, извините на сметњи,
разбојник Кађа!

Умири се море, затаји ветар, стаде лађа…
Пуни страха, пуни стида, препуни језе —
сви гледаху у правцу принцезе.

— Храбри Кађа, рече бледа принцеза, ја сам ваша
Нађа…
Извините, тата, на овом свету свашта се догађа!