субота, 31. јануар 2015.

ПЕСНИЧКИ РУКОПИС



ОРУЖЈЕ
Тања Милутиновић

Кажу ми
Погледај мало око себе
Не затварај очи
Ко ће да говори о битним стварима
Ако не ти
Земљани лонац кључа
Крчка правду и неправду
Гле ватре у Гази
Масакр у Дамаску
Бомбаши у Кабулу
Изгладнели збегови
Одсечене главе
Распарчани лешеви
Расељена лица
Смрт у мећави
Смрт у земљотресу
Смрт у поплави
Смрт црног дечака
Смрт у побуни
Смрт од болести
Пошаст у Африци

А сад погледај
Мало око себе
Ко ће да пева о томе
Ако не ти
Опљачкани смо
Јадни смо и робови
Бесни гладни подивљали
Убијамо једни друге
У својим домовима
У својим двориштима
По друмовима
И бацамо се са кровова
Високих зграда
И тржних центара
У дворишта луксузних ресторана
На блиндиране аутомобиле
Затамњене ветробране
О томе певај
Кажу
Треба да певаш
О битним стварима
И ја послушно седам
Узимам свеску
И једну оловку
Своје инструменте
Несуђено оружје
Мислим и мислим
И почнем да пишем
О твојим најлепшим
Црним очима.

Политика, субота 31. јануар 2015.
(Култура, уметност, наука)

среда, 21. јануар 2015.

ПРИЧАМ ТИ ПРИЧУ

     Преписано из Буквара

С јесени, када почну ветрови

С јесени, када почну ветрови, лишће дивљег кестена пада стрмоглавце, с петељком наниже. Онда се чује звук: као да је птица ударила кљуном о земљу. А дивљи кестен пада без и најмањег ветра, сам од себе, као што падају звезде – стрмоглаво.
Данило Киш

Зима

Време је дивно. Ваздух је тих, прозрачан и свеж. Ноћ је тамна, али се види цело село са белим крововима. Виде се танки праменови дима који се извијају из димњака, дрвеће посребрено ињем, снежни сметови.
Цело село је осуто звездама које весело трепере.
Антон Павлович Чехов

 Сетиће се прваци сусрета, када за то дође време... и подсетити се срицања слова уз велике

уторак, 20. јануар 2015.

ČITAMO




ARSENIK 8/9 jesen - zima 2014.
Fanzin posvećen ROCK
kulturi i umetnosti


JUTRO SAM

Svjež zimski san
Razbija se o stakla prozora
Zamagljenog
Lagani trptaj sna
Dodira tvog
Na kraju kreveta
Na kraju jutra
Sam
Magla koja boji moje
Slutnje
Steže kao ove godine
Samoće
Svježe jutro
Sam

Trag
Poneću i ovoga puta
Taj trag oko srca
Tu lapršavu sjenku
tvoga lika
Sna
Spustiću i ovoga puta
Taj teret koji mi prija
Tu
Jednostavnost i prostotu
Duha
Požude i sloma
Sve to na predvorje
Nekog budućeg
Svitanja

KADA KRENEM

Kada krenem iz ovog
Brda
Ove pokisle slike
Jeseni
Oka tvog u krajičku
Prozora
Do puta
Kada krenem iza brda
Putem
Iza sna ove noći
Koja je otišla u nepovrat
Čekanja i kajanja
Kada krenem...

Priča
Bura odnekud
Vatra
I krv
Srne
na laganom vjetru
Šuma
Plače
Kao djete u koljevci
Dugo
i bez kraja
Lane
Čeka na proplanku
Majku
Iza stjene
Bura ne staje
Miluje
Lane koje
I dalje čeka

Autor je Veljko Bosnić, rodjen 1956. godine u Drvaru (BiH). Profesor je sociologije i od 1997. godine živi i radi u Svilajncu. Radi u Domu učenika, kao vaspitač. Poeziju i prozu piše već 40
godina. Radovi su mu objavljivani na više portala u Srbiji i regionu.

субота, 17. јануар 2015.

ЧИТАМО



ARSENIK 8/9 jesen - zima 2014.
Fanzin posvećen ROCK
kulturi i umetnosti

JAMB – RULET

Mesec je bio pun
a veče lepo i pomalo sveže
jedno od Onih večeri.
U parku, u kućici, na drvenim klupama
su sedeli:
Marija (16)
Milan (23)
Nevena (18)
i Kosta (19)
Sedeli su za drvenim stočićem
pili liker od višnje
delili keks na meru
i gledali u Mesec.
Marijini roditelji su se razvodili
Milanov otac se nedavno ubio
jer je otpušten sa posla
kao tehnološki višak
Nevenini su se stalno svađali
- mahom oko nekih gluposti
a Kosta začudo nije imao
maltene
nikakvih problema u životu.
Nevena je iz džepa izvadila
finu, belu kockicu za bacanje
a svako od prisutnih za stolom
je priložio kao ulog
po dva-tri uzorka
lekova raznih vrsta.
"Bromazepam", "diazepam", "lorazepam"
"trodon", "artan" i"akineton".
Koristeći samolepljive sličice iz žvaka
za svaku od tabli su pričvrstili po jednu
žutu, plastičnu čačkalicu
koja je imala funkciju
strelice - pokazatelja.
Uzeli su jednu od tabli
a Kosta ju je snažno zavrteo.
Tabla "akinetona"
se okrenula pet-šest puta na mesečini,
šetajući po stolu, stala
i uperila svoj plastični žuti špicasti prst
u Mariju.
Zatim je Marija hladnokrvno uzela kockicu
zakotrljala ju je elegantnim potezom
svoje lepe šake i kockica je rekla -"tri".
Marija je popila tri "akinetona"
sa likerom od višnje.
Potom je ona imala tu čast da zavrti tablu
i čačkalica je gledala u Milana.
Milan je imao više sreće, dobio je "pet"
i popio svoj zgoditak na lutriji.
Kockica se kotrljala još izvesno vreme
a onda je Mesec naglo počeo
da gubi svoj sjaj.

Autor je Marko Antić, rođen 11.10.1980. u Paraćinu.
Objavljivao je u fanzinima Zeleni konj, Helly Cherry, Pobuna
umetnosti; časopisi- ma Zlatna greda, The Split Mind, nedeljniku
Stil; Zbornicima Prvi put, Junaci urbane bede, Zagrcnuti u
tranziciji, Bundolo offline, Poeziranje, Odgovori; antologijama
blog-priča Kišobran the best, u elektronskim
časopisima Balkanski književni glasnik, Blackheep; na sajtovima
Bundolo.org, Prozaonline.com, Poezin.net, Tragovi.com,
Litkon.org, Kisobranblog.org.
Pesme su mu emitovane u programu zagrebačkog Radija SC.
Pisanjem se aktivno bavi od 2005-te godine