четвртак, 26. март 2015.

НЕНА РАДУЛОВИЋ У КАПИЈИ СНА



Сивом облаку
на главу села муња
и намигује.

Шећерна трска
честита успешан род
шећерној репи
 
Капија сна
Антологија (научно) фантастичне
хаику поезије
Приредила
Тамара Лујак
  
Хаику има центар гравитације – ваше властито непосредно искуство – али нема граница. Идите за вашим хаику умом где год да вас он води.
У хаику поезији не постоје границе.
Мартин Лукас

Све у свему, испада да хаику могу писати само људи који се не боје да остану насамо са собом… који у кишној ноћи слуте васиону.
Александар Обровски

И строго прописана песничка форма може да одене ново рухо. Све је дозвољено, зар не? Модерна су времена, живимо у савременом свету отвореном за промене, бар би тако требало да буде. Понукана оваквим начином размишљања, одлучила сам да приредим антологију (Н)Ф хаику поезије, прву такву код нас. Надам се не и последњу.

Конкурс је, на Интернет страници Белег, трајао од 13.12.2012. do kraja 2014. године: https://belegbg.wordpress.com/2013/12/13/kapija-sna-konkurs-za-nf-haiku/  


субота, 21. март 2015.

SVETSKI DAN POEZIJE



Поводом Светског дана поезије који се обележава 21. марта, првог дана пролећа и верског празника Младенци који се прославља 22. Март, са срећом! 

Biti sretan
Herman Hesse

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Tугованка за
Вером Павладољском
Матија Бећковић

Не могу да заспим
А ни да се пробудим
Једино тебе нема
А само ти постојиш.

Више је бити песма
Него песник
А бити ти
Више је од обоје.
                      
Флорика Штефан
Благословени час
                        Десанки Максимовић

Нека је благословен час спознаје
пролазне лепоте земаљских чари
када прожети великом тајном љубави
не примећујемо несклад и неравнотежу
између добра и зла
између светла и таме
и тражећи смисао живота
ширимо око себе
само љубав и спокој
само нежност и радост
само ведрину и благост

ČUDO NAJKRAĆE TAJNE
Čarls Bukovski


Znaš, bilo je mnogo dobro.
Bilo je, bolje nego bilo šta.

Bilo je, kao nešto,
što možemo da podignemo,
držimo, gledamo i
 onda se smejemo,
zbog toga.

Bili smo na Mesecu.
Bili smo u Mesecu,
imali smo ga.

Bili smo u vrtu,
bili smo u beskrajnom ponoru.
Nigde nema takvog mesta.

Bilo je duboko,
i svetlo,
i visoko.

Primaklo se tako blizu ludila,
smejali smo se bezumno.

Tvoj smeh i moj.

Pamtim kad su tvoje oči,
glasno rekle volim,
sada, dok se ovi zidovi,
tako nečujno ljuljaju.

ДУША
Александар Ристовић

СВОЈУ САМ ДУШУ ПРЕОБРАЗИО У НИШТА.

РАЗГОВАРАЈУЋИ, МИСЛЕЋИ О ОВОМЕ И О ОНОМЕ,

ПОМИЊУЋИ ФИЛОЗОФЕ, БЕСМИСЛЕНО СЕ СУПРОТСТАВЉАЈУЋИ
ЗНАЊУ КОЈЕ МИ ЈЕ ОСТАЛО НЕПОЗНАТО, ЧАК
НЕДОКУЧИВО,

ЖИВЕО САМ У УВЕРЕЊУ ДА ЈЕ ОНО МАЛО ШТО
ЧИНИМ

ОДИСТА МНОГО, И ОНО МНОГО О ЧЕМУ МИСЛИМ
УИСТНУ МАЛО. ЗАМЕМАРЉИВО.

ДУША МИ ЈЕ ИСЦУРЕЛА КРОЗ РУПИЦУ НА НАПУКЛОМ ЛОНЧЕТУ

СЕБЕ, ДРУГОГ, ДРУГИХ.

TIHI  SAT
Stevan Raičković

Dobro je biti živ
I onda
Kad to otprilike znači:
Disati samo
Polako,
Imati oči,
Čuti vlat.
Dobro je biti živ
Pa ma i tako:
Sve je tiho,
Srce ćuti
(Mesto njega kuca pesma:
 Tihi sat.)

      Џек Хиршман (1933, Њујорк, САД)
ЗИМСКА  КРАТКОДНЕВНИЦА
                             Сандру Спинацију

Уђох у Банку
на зимску краткодневницу и
узвикнух: Срећан рођендан
Јосифе Стаљине.

Ово је пљачка.
Сви на под.
Данас ме занима профит,
не људи.

Крајње је време да ударимо банке.
Све нас држе на краткој узди.
Надам се да чујете ви доле,
ово је револуција.

Eva Zonenberg
LJUBAVNA

Ti si najlepši frižider u koji ubacujem borovnice jagode pasulj i grašak
Ti si najsavremeniji laserski štampač firme Halvet-Pakard
koji štampa skandalozne fragmente iz života nesuđenih mistika
Ti si najtopliji radijator na svim spratovima sveta
Ti si najskuplja bočica parfema na Jelisejskim poljima
Ti si savršeni uređaj Tehniks za reprodukciju
Šubertove "Nezavršene" ili Betovenove "Sudbinske"
Ti si najduža duga pariskog neba
Ti si konkord koji odleće sa nezemaljskim ubrzanjem
Ti si najtvrđa koštica u sočnom mesu burgunca
Ti si demografski rast na kosmičkoj skali
Ti si najlepša kvaka u ovom gradu
Ti si svi kraljevi i kraljice zajedno
Ti si neodigrana partija šaha tokom svetskog prvenstva
Ti si nenaštimovani klavir u psihijatrijskoj ordinaciji
Ti si senzacionalna vitrina u centru Londona i pažnje
Ti si najelegantniji ulaz u hotel u čitavoj mreži hotela Hilton
Ti si najklizavija strana magazina Vog
Ti si najcenjenija viljuškica na svečanom ručku
Ti si najinteresantniji sadržaj knjige pozajmljene na nekoliko minuta
Ti si najefikasnija vakcina protiv besnila i gripa
Ti si ozbiljan kao Tauer u Londonu
Ti si slatka kao šećer u kocki
Ti si veliki kao najveći oblakoder u Njujorku

 EXODUS
 Vesna Parun

Da mi je izaći iz ovog sunca
da mi je izaći iz ovog stabla
da mi je izaći iz ovog tijela

Izaći, izaći
da mi je izaći
da mi je izaći iz ove duše
da mi je izaći iz ovog zvona
koje otkucava
vrijeme nepostojeće

Da mi je izaći
i biti nešto treće.
Vjetrenjača koju
mir njezin
okreće.

Непоправљивост моје прошлости
Фернандо Песоа

У бесаној ноћи, природној суштини свих мојих ноћи,
Присећам се, будан, у нелагодном дремежу,
Присећам се оног што сам учинио и што сам
могао да учиним у животу.

Присећам се, и нека тескоба
Подилази ме као језа или страх.
Непоправљивост моје прошлости – то је леш!
Сви остали лешеви можда су само варка.
Сви мртви можда негде другде и даље живе.
Сви моји властити минули тренуци можда још увек постоје,
У привиду простора и времена,
У лажној пролазности.
Али оно што нисам био, оно што нисам учинио,
што чак ни сањао нисам;

Што тек сад видим да сам морао учинити,
Што тек сад јасно видим да сам морао бити –
То је оно што је мртво,
                                 упркос свим Боговима,
То – што је заправо било најбољи део мене –
ни Богови више не могу да оживе...

Газ
Даринка Јеврић

Ми нијесмо бранили мостове
Мањкало је манекена
Са шаторских шатри примадона
Видовитих пророчица
И осталих величина нац.

Ми нијесмо бранили мостове
Јер немамо моста
Немамо чак ни ријеку

А упонорило нас некако
Па не дишемо ни на трску

Дубок је газ

Ми смо пука сиротиња
Ни поруку у боци не можемо да одашиљемо

Himna
Valentina Radinska

Ako umrem pre tebe -
ne žuri da mi zatvoriš oči;
stavi mi prstenje srebrno i narukvice vitke,
sakrij mi jednu svesku i komad olovke
jer, ne zna se šta nas tamo čeka.

Ako umreš pre mene -
u životu našem, ko zna šta nas čeka! -
priznaću ti najzad, samo si mi ti bio ostao;
poljubiću duge prste s njihovom nežnošću tamnom
i tvoje srce, koje mi je svetlelo u danima strmim.

Posle toga biću spremna -
šta bih radila ovde bez tebe;
dušmani će me pamtiti dugo i prijatelji će me zaboraviti,
opet će svetleti ukrašene pozornice i spektakli na njima:
žao mi je samo što neću videti kraj...

Ali čućemo zato kako semenka uzdiše,
kako jedan beli koren zemlje razmiče,
kako ga vode podzemne poje i neguju,
kako poput deteta gleda i raduje se svetu;
kako se ispravljaju stabljike živahne
imena i godine da pokriju,
i ljubav našu da sakriju najzad od tuđih očiju.

IZ  GRADINARA ...
Rabindranta Tagore

Volim te, dragane, oprosti mi ljubav moju.
Uhvaćena sam kao ptica koja je zalutala.
Otkako se potreslo, srce moje izgubilo je
svoj veo i ogolelo. Pokri ga svojim sažaljenjem,
dragane, i oprosti mi moju ljubav.

Ako me ne možeš voleti, dragane, oprosti
mi bol moj.
Ne gledaj me prezrivo iz daljine.
povući ću se u svoj kut i sedeti u mraku.
Obema rukama pokriću svoju golu sramotu.
Odvrati svoje lice od mene, dragane, i
oprosti mi bol moj.

Ako me voliš, dragane, oprosti mi moju
radost.
Ako moje srce ponese bujica sreće, ne smej
se mom opasnom zanosu.
Ako sedim na svome prestolu i vladam nad
tobom tiranijom ljubavi moje, ako ti kao
boginja poklonim svoju milost, podnesi oholost
moju, dragane, i oprosti mi moju radost.

ЈЕР И СМРТ ЋЕ ДОЋИ
Војислав В. Јовановић

Јер и Смрт ће доћи. И то не сва у белом.
И млада биће, и у црно руво обучена,
насмејана. А у руци, у букету свелом,
биће само трње, без ружа. И нежна рука њена

пружиће ми дарак. Малу, живу, нежних стиха
љупку Песму, ситних, бираних, слова, и знака,
запета и тачки, придева и именица. И тиха
ромињаће киша, пролећа раног влажна трака

светлости пуна, свих дугиних боја боравиште.
И питаће потом, Да ли си ти онај што иште
драгу своју живу, и јутро ведро сунца млада,

а коме Бог даде све оно што искао није?
Ја дођох да испуним ти жеље. Пођи, сада,
са мном, јер љубав моју нико не може да одбије.
                                
Ježev odgovor
Branko Ćopić
Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reče, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!